Povratak na naslovnicu PP-Žumberak

BIOLOGIJA

Iris graminea
Prirodni činitelji, ali i dugogodišnje djelovanje čovjeka i njegov suživot s prirodom, učinili su Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" područjem zanimljive i bogate bioraznolikosti.
Takozvani kulturni, mozaični krajobraz, u kojem se izmjenjuju otvorene, travnjačke površine sa onima prekrivenima šumom, rezultat je čovjekova djelovanja – krčeći šume koje bi bez njegova utjecaja pokrivale čitavo prostranstvo Parka, stvorio je otvorena, nešumska staništa koja nastanjuju "nove", nešumske vrste.
Tako je čovjek, i nehotice, od davnina radio na povećanju prirodne raznolikosti ovoga kraja.
Danas su takva travnjačka staništa ozbiljno ugrožena prirodnim procesom sukcesije, jer je sve manja potreba ljudi za mjestima gdje bi obrađivali polja, napasali svoju stoku ili kosili travu. Više im nisu potrebne ni lokve, stajaće vode koje su služile kao pojila za stoku, a mnogim rijetkim i zaštićenim životinjama su dom, mjesto za razmnožavanje ili hranjenje.



FLORA


Biljni pokrov područja Parka vrlo je raznolik i bogat vrstama, a broji više od tisuću svojti. Ova raznolikost rezultat je kompleksnih utjecaja reljefa, geološke podloge, klime, vodnog režima i mnogih drugih čimbenika okoline. Specifičan geografski položaj između dinarskog, alpskog i panonskog područja omogućava utjecaj flore okolnih prostranstava. Biljne migracije koje su se zbivale u vrijeme pleistocenskih klimatskih kolebanja također su utjecale na raznolikost današnje flore - tada su se na ovo područje doselile i do danas, u predjelima s povoljnim mikroklimatskim uvjetima, održale biljke različitih biljno – geografskih područja. Ovdje se dodiruju eurosibirsko – sjevernoameričko i mediteransko područje pa su oba zastupljena svojim tipičnim flornim elementima. Značajan utjecaj na raznolikost imao je i čovjek svojom djelatnošću: tradicionalni seoski način života u brojnim selima i zaseocima samo je pridonosio raznolikosti biljnog pokrova.



Šume

Od šumske vegetacije, u nižem brdskom području najrasprostranjenija je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, na strmijim toplim obroncima šuma hrasta medunca i crnoga graba, dok su u najvišim predjelima najčešće bukove šume. Ove su šume stanište i nekim ugroženim i zaštićenim vrstama biljaka poput globalno osjetljivih vrsta Iris croatica i Daphne blagayana.

Rubni dijelovi šuma i šumarci, tj. prijelazna područja između šuma i otvorenih staništa značajni su za vrste osjetljive na ispašu i gaženje, a prilagođene uvjetima sjene, kao što su neke globalno osjetljive vrste kaćuna (divljih orhideja) i ljiljana.

Travnjaci

Gorska moravka
Tek mali dio travnjačkih površina prirodnog je porijekla. Na većinu travnjaka, travnjačkih voćnjaka i obradivih površina utjecali su stanovnici ovoga kraja, najprije krčenjem šuma, a zatim obavljanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti kojima su održavali ovakva poluprirodna staništa. Travnjaci na području Parka prirode vrlo su bogati vrstama – mjestimično je na jednom kvadratnom metru zabilježeno i do 40 vrsta biljaka! Mnoge od njih nalaze se u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske. Na travnjacima su u najvećem broju zastupljene trave, ali uz njih rastu i brojne druge vrste biljaka karakteristične za određeni tip travnjaka. U nizinskim dijelovima najrasprostranjenije su livade visoke pahovke (Arrhenatherum elatius), a na suhim obroncima brdskog područja livade uspravnog ovsika (Bromus erectus). Uz ove, najčešće, u višim predjelima na specifičnim tlima rasprostranjeni su travnjaci livadne vlasulje (Festuca pratensis) i obične rosulje (Agrostis tenuis), zatim livade kalničke šašike (Sesleria tenuifolia ssp. kalnikensis), pa travnjaci tvrdače (Narduus stricta) i dr. Velik značaj za biološku raznolikost Parka imaju i područja vlažnih i zamočvarenih livada te ravnih cretova. Značajan primjer je područje uz potok Jarak gdje su na samom cretu zabilježene 74 biljne vrste, od kojih se 7 nalazi na Crvenom popisu flore, a 11 ih je strogo zaštićenih. Među njima valja istaknuti na globalnoj razini kritično ugrožene vrste uskolisnu suhoperku (Eriophorum angustifolium) i čaškastu balušku (Tofieldia calyculata); globalno ugrožene vrste šaševa, globalno osjetljive vrste prosasti šaš (Carex panicea) i mirisavi dvolist (Platanthera bifolia) te vrstu sa statusom nedovoljno poznate (DD) u Hrvatskoj, izduženi šaš (Carex elongata). Na ovom području pojavljuju se i u hrvatskoj flori rijetkih 6 vrsta orhideja kao i za ovo stanište karakteristična mesožderka - planinska tustica (Pinguicula alpina).

Mahovine

Mahovina

Terensko istraživanje koje su tijekom ljeta 2014. godine proveli botaničari s Biološkog zavoda PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Mađarskog prirodoslovnog muzeja iz Budimpešte rezultiralo je popisom od čak 168 vrsta mahovina. Od toga, dvije su vrste po prvi put zabilježene u Hrvatskoj (Pseudoleskeella rupestris i Riccardia incurvata). Tri zabilježene vrste nalaze se na Crvenoj listi europskih mahovina, a jedna od njih (Mannia triandra) na popisu je i Bernske konvencije i Direktive o staništima EU.


Gljive

Gljiva

Na području Parka do sada je zabilježeno 377 vrsta gljiva. S obzirom na raznolikost staništa, veliku površinu Parka prirode kao i na činjenicu da istraživanje gljiva uvjetuje pronalazak njihovih plodišta koja su kratkotrajna, pojavljuju se u određeno doba godine ili njihova pojava može u pojedinim sezonama potpuno izostati, može se zaključiti da je to tek manji dio ukupnog broja vrsta gljiva na ovom području. U okviru istraživanja provedenog 2007. godine pronađeno je 7 vrsta gljiva novih za Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje", od kojih se vrsta sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) nalazi na Crvenom popisu gljiva Hrvatske s kategorijom ugoženosti EN (globalno ugrožena vrsta).

Lišaji

Preliminarnim lihenološkim istraživanjima koja su provedena na području Parka prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" tijekom 2007. i 2008. godine, zabilježeno je 79 svojti lišaja, od kojih se tri nalaze na Crvenom popisu lišaja Hrvatske. To su Bryoria fuscescens (sa statusom VU – osjetljiva svojta), Lobaria pulmonaria (sa statusom ugrožene svojte - EN) te rod Usnea (status VU). Tijekom istraživanja zabilježeni su lokaliteti izuzetno bogati lišajnim vrstama, kao što je prašuma bukve u predjelu Kuti, šire područje Budinjaka, Sv. Gera, a također i svi istraživani stari travnjački voćnjaci. Prema Prodromusu flore lišaja Jugoslavije (Kušan, 1953.g.) na podučju Žumberka i Samoborskoga gorja pronađene su sljedeće svojte uvrštene na Crveni popis lišaja Hrvatske (2007): Baeomyces rufus (NT – gotovo ugrožena svojta), Dibaeis baeomyces (VU), Lobaria pulmonaria (VU), Menegazzia terebrata (VU) i Solorina saccata (VU).



FAUNA


Iris graminea
Područje Parka obiluje i životinjskim vrstama.
Iako ne često, ovdje je moguće susresti i velike grabežljivce kao što su medvjed (Ursus arctos) i vuk (Canis lupus). Brojni su mali sisavci, vodozemci, gmazovi te vrlo raznolik svijet beskralješnjaka. Mnogo je vrsta ptica koje obitavaju na ovom području – tu su, između ostalih i grabljivice (primjerice jastreb kokošar) te ptice koje obitavaju uz potoke (vodenkos, gorska pliska). Vodozemci i gmazovi ovog područja obuhvaćaju većinu vrsta karakterističnih i za ostali dio kontinentalne Hrvatske. No, osim pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), čestog ovdašnjeg stanovnika, zabilježen je na najvećim nadmorskim visinama i rijedak crni daždevnjak (Salamandra atra). Lokve koje su se nekada koristile za napajanje stoke važna su mrijestilišta mnogim vodozemcima, poput vodenjaka i žaba. Od zmija, zabilježen je poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus),bjelouška (Natrix natrix), bjelica (Zamenis longissimus), smukulja (Coronella austriaca) i ribarica (Natrix tessellata). Sve osim riđovke i bjelouške strogo su zaštićene vrste. Od guštera najčešća je zidna gušterica (Podarcis muralis), zatim sljepić (Anguis fragilis), a dolaze i zelembać (Lacerta viridis) i živorodna gušterica (Lacerta vivipara). S obzirom na ekološke uvjete kao što su temperatura vode, količina kisika i brzina protoka u potocima na području Parka prirode pastrva je čest stanovnik.

Nikako se ne smiju izostaviti i brojni beskralješnjaci koji uvelike pridonose bogatstvu biološke raznolikosti ovoga kraja. Mnogi od njih su također ugroženi, a zbog nedovoljne istraženosti za mnoge se tek očekuje da će biti zabilježeni. Spomenimo samo globalno osjetljivu vrstu leptira gorskoga plavca (Phengaris alcon rebeli), čiji opstanak usko ovisi o drugim vrstama, poput livadne biljke hraniteljice križne sirištare, te mrava iz roda Myrmica.

Izuzetni značaj u sastavu faune ima i dinarski krš koji u svojim podzemnim objektima (spiljama i jamama) okuplja brojne još neistražene vrste beskralješnjaka, a zastupljeni su i šišmiši kao naša najugroženija skupina sisavaca. Nedavnim istraživanjima krškog podzemlja na području Parka pronađene su i vrste člankonožaca nove za znanost.