Povratak na naslovnicu PP-Žumberak

GEOLOGIJA


Jedini zapis povijesti naše planete leži u krajoliku i stijenama pod našim nogama. Samo u njima moguće je pratiti procese, promjene i zbivanja koja su milijunima godina oblikovala našu planetu. Zapisi sačuvani u stijenama i krajoliku su jedinstveni i začuđujuće krhki, a ono što se jednom uništi, odlazi u nepovrat.


Na cjelokupnom području Parka razvedenost reljefa je vrlo velika, a tome doprinose brojne duboke erozijske doline strmih strana, planinski vrhovi i grebeni.
Među brojnim potočnim dolinama se naročito ističu duboko usječene doline glavnih vodotoka: Bregane, Lipovačke i Rudarske Gradne, Kupčine i Slapnice. Kanjon rijeke Slapnice zaštićeni je krajolik zbog svoje iznimne ljepote i aktivnog procesa nastajanja sedre na više mjesta. Pored krajobraznih vrijednosti samih dolina i vodotoka u nekima od njih nailazi se na slapove od kojih su najpoznatiji 40 m visok slap Sopot kod Sošica, Vranjački slap i 15 m visok slap Brisalo u dolini Slapnice, te Cerinski vir na Javoračkom potoku. Na Vranjačkom slapu u dolini Slapnice se vidi dijelom razrušena, ali i dobrim dijelom aktivna sedrena barijera.


Ovo područje, po geotektonskom strukturnom sklopu, pripada granici između tzv. Dinaridske karbonatne platforme i područja Unutrašnjih Dinarida, tj. Dinarida, Panonskog bazena i Alpa. Stoga se na tom prostoru isprepliću prirodna i zemljopisna obilježja dinarskog krškog terena i krških zaravni, zatim panonskog blago ravničarskog kraja mirnih terasa i vodotokova i prialpskog krajolika oštrih grebena i hridi.
Područje Parka građeno je gotovo isključivo od taložnih stijena nastalih u pradavnim morima Tethysu i Paratethysu. Magmatske stijene se pojavljuju na maloj površini, između Plešivice i Samobora.

geologija Područje Žumberka i Samoborskog gorja je rezultat geoloških zbivanja koja se na osnovi istaloženih naslaga mogu pratiti od paleozoika do danas, odnosno od prije više od 250 milijuna godina do stijena koje nastaju i danas. Najveći dio terena prekriven je trijaskim karbonatima (osobito dolomitima). Jura je pretežno vapnenačka, kreda vapnenačka i flišna, a tercijar je bogat različitim klastičnim facijesima koji su rezultat jake tektonske aktivnosti sa čestim promjenama u okolišu taloženja. U kvartarne sedimente spadaju gline, pijesak, šljunak, sedra i mlađi aluvijalni nanos lokalnih vodotoka.
Takva građa uvjetuje postanak krša koji zahvaća čak 90% teritorija Parka. Ovdje se nalaze brojni krški površinski oblici poput ponikvi, uvala i slijepih dolina. Česta je pojava ponora i kratkih ponornica, naročito u zapadnom dijelu Parka. Pored površinskih pojava krške karakteristike područja Žumberka, ali i dijela Samoborskog gorja potvrđuju i brojne podzemne pojave, odnosno spilje i jame. Na tom je području do sada istraženo preko 137 speleoloških pojava. Trenutno je nadublja spilja Bedara s istraženom duljinom veće od 1020 m i dubine oko 113 m. Za sada je najdulja spilja Provala s trenutno 1862 m topografski snimljenih kanala.


Područje parka je iznimno bogato izvorima vode, a do sada su prikupljeni osnovni podaci za ukupno 847 izvora. Najveći su izvori Kupčine kojima se izdašnost kreće od 102 l/s do oko 1500 l/s.


Među ostacima života koji se mogu naći u Parku značajne su okamine davno izumrlih amonita, glavonožaca s Gregurić brijega, te riba, školjaka, morskih ježinaca, ostaci biljaka