Povratak na naslovnicu PP-Žumberak

POVIJEST - A PRIJE NJE...

MLAĐE KAMENO DOBA ILI NEOLITIK


Kada je to bilo? približno od 6000. – 3500. godine prije Krista



Posljednje i najmlađe razdoblje kamenog doba svoje je učeno ime dobilo spajanjem dviju grčkih riječi – neos, što znači nov i lithos ili u prijevodu kamen. Novi kamen ili novo kameno doba – što bi to trebalo značiti? U neolitiku, kao i u ranijim kamenim dobima, ljudi su oruđe oružje još uvijek vrlo često izrađivali od kamena, ali su nakon stotina tisuća godina isti materijal sada počeli obrađivati na drugačiji način. Dok su u starijem i srednjem kamenom dobu kamen obrađivali cijepanjem, novo svladane neolitičke tehnike obrade, poput glačanja i poliranja, omogućile su izradu finijeg oruđa.

Što je iz vremena neolitika pronađeno na području Žumberka?
Velik broj kamenih sjekira. Nisu pronađene tijekom arheoloških iskopavanja već posve slučajno, na različitim lokacijama. Izrađene su uglavnom od andezita ili serpentinita (tvrdih stijena vulkanskog prijekla). Pripadaju dvama različitim tipovima sjekira – neke su plosnate i trapezoidnog oblika dok druge nalikuju na čekić i u tijelu imaju otvor za nasađivanje na držak. Plosnate sjekire, koje su se privezivale uz držak, ljudi su u prošlosti počeli izrađivati ranije, no budući da se tradicija njihove izrade održala i u vrijeme kada su već postojale sjekire za nasad, za žumberačke je primjerke teško reći koji je mlađi, a koji stariji. Pronađene sjekire svjedoče o naseljenosti Žumberka i Samoborskoga gorja u vrijeme mlađega kamenoga doba. Ovo je oruđe najčešće korišteno za sječu šuma što je u to vrijeme značilo stvaranje travnjačkih površina potrebnih za uzgoj stoke i kultiviranih biljaka za prehranu.

Gdje se nalazi mogu vidjeti?
Originalne sjekire nalaze se u Samoborskome muzeju.


BAKRENO DOBA ILI ENEOLITIK


Kada je to bilo? približno od 3500. – 2200. godine prije Krista



Riječi iz čak dva jezika posuđene su da bi se složila jedna nova koja opisuje bakreno doba. Latinska riječ aeneus, koja znači brončan i grčka lithos, u prijevodu kamen, upotrijebljene zajedno (brončani kamen ili brončano-kameno doba) tek naizgled nemaju puno smisla. Kakve dakle veze imaju bronca i kamen s bakrom?
Prvi kovači u povijesti čovječanstva upravo su u eneolitiku započeli razvoj metalurgije. Bakar, kojeg su obrađivali kovanjem i lijevanjem u kalupe, sve je češće počeo zamjenjivati kamen kao materijal za izradu oruđa i oružja. Unatoč pojavi metala, od kojeg su rijetki predmeti bili izrađeni već tijekom prethodnog neolitika, eneolitik nije bio vrijeme intenzivnih i korjenitih društvenih promjena. Stočarstvo je doduše počelo prevladavati nad poljodjelstvom, a budući da ono brže stvara viškove, trgovina je postajala sve intenzivnija. Stvaranje bogatstva vjerojatno je utjecalo na formiranje čvršće povezanih rodovskih i plemenskih zajednica.

Što je iz vremena eneolita pronađeno na području Žumberka?
Tijekom arheoloških istraživanja u blizini crkve u Mrzlom Polju pronađeni su ulomci keramičkih posuda. Otprilike kilometar dalje od ovog mjesta, pripremajući oranicu za sjetvu, jedan od stanovnika istog naselja, u brazdi izorane zemlje ugledao je kamenu sjekiru.
Stručna obrada ovih predmeta ukazala je na njihovo zajedničko porijeklo. Pradavni vlasnici posuda i sjekire bili su nomadi koji su u vrijeme eneolitika nastavali područje današnje sjeverne Hrvatske. Obrađivali su zemlju, uzgajali stoku i gradili skučene nastambe čiji su donji dijelovi bili ukopani u zemlju. Ime im nije poznato, no prema nalazištu Lasinja na rijeci Kupi s kojeg potječu značajniji tragovi njihova života, kultura koju su oblikovali dobila je naziv lasinjska kultura. Predmeti pronađeni u Mrzlom Polju, skromni su, ali neporecivi dokazi njihove prisutnosti na ovom području. Jesu li i koliko dugo pripadnici lasinjske kulture živjeli u najljepšem krškom polju središnjeg Žumberka, zasad je nepoznato.

Gdje se nalazi mogu vidjeti?
Ulomci keramičkih posuda nalaze se na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Kamena sjekira je u privatnom vlasništvu.

STARIJE ŽELJEZNO DOBA


Kada je to bilo? 8. – 5. stoljeće prije Krista



Na širem prostoru jugoistočne Europe starije željezno doba nastupilo je na prijelazu iz 9. u 8. stoljeće prije Krista. Obilježeno je pojavom željeza, koje se kao potpuno novi materijal počelo upotrebljavati za izradu oruđa, oružja i nakita. Ubrzani razvoj nove metalurgije, kao i trgovine, osnažio je gospodarstvo stariježeljeznodobnih zajednica, a kao posljedica pojavljuju se sve naglašenije razlike u imovinskom statusu njihovih pripadnika. U sve izrazitije raslojenim populacijama bogatstvom i ugledom izdvaja se najviši društveni sloj, vojna aristokracija, čiji se najistaknutniji predstavnici običavaju nazivati knezovima. Širom Europe pronađeni su njihovi veliki i raskošno opremljeni grobovi. Takvi se grobovi nazivaju kneževskim tumulima (tumul = zemljani humak u kome se nalaze grobovi, uobičajen oblik grobne arhitekture u vrijeme starijega željeznoga doba na velikom dijelu europskoga prostora).

Što je iz vremena starijeg željeznog doba pronađeno na području Žumberka?
Starije željeznodobno naselje na vrhu brijega i groblje sa 140 tumula koji se nalaze u polju podno naselja sačuvani su u Budinjaku, u središnjem dijelu Žumberka. Velik broj tumula svrstava ovo nalazište među najveća takvoga tipa na prostoru jugoistočnih Alpi. Arheološka iskopavanja započela su 1984. godine i do sada je istražena otprilike ¼ grobova. U njima su pronađeni raznovrsni predmeti, metalno oružje i nakit, te brojne keramičke posude u kojima su pokojnicima u grobove prilagani hrana i piće kao poputbina. Raznolikost oblika i načina ukrašavanja ovih predmeta svjedoči o bogatstvu budinjačke populacije i velikim zanatskim vještinama onodobnih metalurga i keramičara. Velik broj predmeta načinom oblikovanja i dekorativnim motivima ukazuje na svoje porijeklo iz udaljenih krajeva poput Apeninskog poluotoka, alpskog prostora, Podunavlja i centralnog Balkana. Očigledno je da je Budinjak u to vrijeme bio mjesto s jakom gospodarskom snagom koja mu je omogućavala kontakte s vrlo udaljenim prostorima.
Na groblju u Budinjaku do sada su istražena dva kneževska tumula. U svakome od njih nalazio se veći broj grobova (u tumulu broj 3 bilo je deset grobova, u tumulu 139 – sedam). U središtu svakog od tih tumula nalazio se po jedan kneževski grob, a u oba su kneževska groba pronađene brončane kacige – i u europskim okvirima vrlo vrijedni i rijetki nalazi iz vremena starijega željeznoga doba.
Promjer tumula 139 kružnoga tlocrta iznosio je 19 metara. Kneževski grob imao je komoru, dimenzija 3x2 m, izgrađenu od drvenih greda, u koju su položene dvije osobe - jedan muškarac i jedna žena. Uz pokojnike su se nalazili bogati prilozi - djelovi njihove nošnje, naoružanje kojim je muškarac bio opremljen, oprema za konja i keramičke posude u kojima je bila odložena poputbina. Najvrijedniji nalaz u grobu bila je brončana kaciga, koju je budinjački knez za života nosio na glavi kao simbol moći i ugleda. Kao rijedak sačuvan primjer jedne vrste stariježeljeznodobnih kaciga ova je kaciga dobila ime "tip Budinjak".

Gdje se nalazi mogu vidjeti?
Nalazi se čuvaju u Muzeju grada Zagreba i Samoborskome muzeju.
Na području arheološkog nalazišta Budinjak danas je arheološki park kroz koji vodi poučna Staza kneževa.



MLAĐE ŽELJEZNO DOBA


Kada je to bilo? od 4. stoljeća prije Krista do 1. stoljeća poslije Krista



Pojam mlađeg željeznog doba u našim se prostorima veže se pojavu novog etničkog elementa – keltskih plemena, koja su iz prostora srednje Europe oko 400. godine prije Krista krenula u osvajanje i koloniziranje velikog dijela Europe, na jugu, istoku i zapadu. Osvajajući nove teritorije, oni su sobom donosili i nove oblike kulture – najprepoznatljiviji je njihov vrlo dekorativan način ukrašavanja predmeta različitih namjena, s ornamentikom koja počiva na vegetabilnim motivima i životinjskim i ljudskim maskama. Na širem području sjeverozapadne Hrvatske, prema dosadašnjim spoznajama, Kelti se nisu pojavili prije 3. stoljeća prije Krista.

Što je iz vremena mlađeg željeznog doba pronađeno na području Žumberka?
U šumi Jami kraj Podgrađa podno Okića 1922. godine stanovnik sela Klake slučajno je pronašao zemljani ćup s oko 1600 komada srebrnoga novca. Novac koji je pronađen kod Okića kovali su Kelti i najstariji je novac pronađen na ovome području. Kelti su kovali novac po uzoru na grčki, pa se na prednjoj strani svakoga primjerka nalazi prikaz glave grčkoga boga Apolona, a na stražnjoj prikaz konja. Zbog velike količine novca pretpostavlja se da se jedna od keltskih kovnica novca nalazila u Samoboru. Iz istog razloga, primjerci novca pronađenog u podnožju Okića nazivaju se Samoborcima.

Gdje se nalazi mogu vidjeti?
Dio "Samoboraca" čuva se u Samoborskome muzeju, a dio u Arheološkome muzeju u Zagrebu.